Obavjestavamo posjetioce foruma da je dostupna verzija foruma i za mobilne uredjaje tako da od sad mozete koristiti prenosive uredjaje za pregled i ucesce u diskusiji.. Dobro dosli!!
U ime clanova Foruma Podrinje, zelimo Vam dobrodoslicu.
Usput, posetite Download sekciju i sekciju Izvorne Muzike. Za svaki predlog ili primedbu, posetite Predlozi-zalbe-pohvale.
GENERALNI SPONZOR:
TIHOMIR KLISURA

(PERTH AUSTRALIA)
Obavjestavamo posjetioce foruma da je dostupna verzija foruma i za mobilne uredjaje tako da od sad mozete koristiti prenosive uredjaje za pregled i ucesce u diskusiji.. Dobro dosli!!

Dobrodosli na Forum Gornjeg Podrinja! Da bi ste mogli videti sve delove Foruma, prijavite se ili se registrujte   Mozete znatno ustedeti vreme registracije ako koristite sistem za prijavu pomocu Vaseg Facebook naloga. Pritiskom na dugme sistem ce Vam automatski registrovati novi nalog na forumu sa Vasim podacima sa Facebook-a.
Google Translation Bar
Odgovori 
 
Ocena Teme:
  • 3 Glasova - 4.33 Prosečno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Autor Poruka
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #41
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Na splavi niz Drinu - PUTOVANJA H E N R I K A RENNERA

H E R C E G - B O S N O M UZDUŽ I POPRIJEKO.
PUTOVANJA H E N R I K A RENNERA.
Na splavi niz Drinu

...Visoko na brijegu javlja se muhamedovsko selo Milošević; ujednoj se uvali zapažaju orlujska gnijezda, u stijenama se vigjaju pećine, nekoje i s umjetnim zidovima. To su po narodnom pričanju stare tamnice. Tako smo se vozili po pljuska vi ci sate i sate.

[Slika: 1%25C5%25BE.jpg]

Lijevo su nam bili ogranci Crnoga vrha i 1288 m. visoke Snježnice. Onda progjemo tako zvanu Mednuluku. To je jedno od najobilnijih lovišta divljači u tom kraju, a ima i medvjedova. Iza toga stigosmo k ušću potoka Suhogadola i naskoro nam se je vožnja za taj dan dokončala.

[Slika: 2%25C5%25BE.jpg]

Vrijeme nikako da se poboljša, a kako naši splavari izjaviše, da ćemo kod slapa Maloga Buga morati izići, jer se može tamo dogoditi, da se i splav razbije, a oni će sami gledati prodrijeti divljom strujom, odlučimo da na Staribrod obigjemo slap. Selo to leži na ravnini, preko koje ide drinska cesta u Višegrad. Stari je to i utrven put, kojim se je pošlo valjda još za rimskih vremena, no mogu njim da prolaze samo konjanici i pješaci. Kane tu sada izgraditi cestu. Naše penjanje u Staribrod uz to lomno kamenje i po pljuskavici nije baš bilo prijatno, no naskoro nagjemo gostoljubiv zaklon u seljačkoj kuči. Tako smo sjedjeli uz vatru, što je na otvorenu ongjištu gorjela u toj jedinoj velikoj odaji, što svijetu služi i za stanovanje i za spavanje i za kuhinju, a ide u visinu sve do strmoga krova, u kojem se je dimu ostavilo nekoliko rupa, da izilazi. Kako nije bilo nade, da će se razvedriti, odlučismo da ovdje prenoćimo. Naš je gazda bio prilično imućan čovjek i imao je dobar broj blaga, koje su mu djeca na paši čuvala. Žena njegova Ljubica bila je visoka, stasita i profil joj je bio upravo klasičan. Svakojako se je brinula, da gostima bude što bolje. Stolica nije bilo. Ljesa, što u bosanskoj kući zauzima veliko mjesto u kuhinji i stajaćoj sobi, a noću bude ležaj, sada se je isprala i pokrila novim pokrovcima domaće radnje. Tu je sjedio jedan dio društva. Drugi su se smjestili na nekom sanduku i jedino moja je žena dobila nisku klupicu, kao što je imaju cipelari. Od zaire, što smo sa sobom ponijeli, uzmemo jesti, piti i kuhati crnu kavu. Zabava je bila veoma živa, jer je iz bližnjih kuća svejednako dolazio svijet, da vidi strance. I naši splavari stigoše, te polijegaju uz vatru, koja se je golemim cjepanicama vazda podržavala. Po svim zidovima i na motkama ponad vatrom bila je povješana mokra odjeća, kabanice i pledovi. Tom se mokrom isparam nije zrak baš osobito poboljšavao. Kotarski predstojnik I natporučnik moradoše se ovdje da rastanu s nama. Služba im nije puštala, da prenoće; trebali su još tri sata u brda, dok ne stignu onamo, kuda su unaprijed poslali konje. Tako se, kolikogod nam bilo žao. moradosmo rastati s ljubaznom gospodom, te pokušamo, da si skratimo vrijeme pušenjem i pripovijedanjem. Domaćin nam donese iz bašče svježih šljiva i oraha i mi se sasvim zgodno udesimo, maker da je sva ta slika u neku ruku sjećala na bojne prilike. Da uštedimo našu zairu za druge dane, to se dvije kokoške osude na smrt i ispeku na ražnju. Uza to se u vrućem pepelu ispeku i divni krumpiri. Kuhanje krumpira i l i drugo kakvo priregjivanje bosanski seljak ne poznaje. A onda na počinak! Domaćin se pruži kraj vatre i uzme je podržavati svu noć. Na ljesi smo mi ležali redom jedan uz drugoga, dabome odjeveni i pokriveni svojim stvarima; uz vatru su hrkali naši muhamedovci splavari. A napolju je neprestance padala kiša. Meni nijesu silazila s pameti sirota djeca domaćinova, što su se na veće vratila s marvom kući, dobila tu crnih kao ugljen rezanaca, skuhanih u vodi, onda komad hljeba i nekoliko šljiva, pa hajde opet u kukuruz, da ga čuvaju od divljih svinja. Na njima su bile jedino platnene gaće i košulja, pa ćebe, satkano iz kozije vune, i ništa vise. Za obranu su imali ćule. Ne da se ni opisati, kako su I ljudi i životinje u Bosni malim zadovoljni. Rijetko kada da imadu kod seljaka životinje staju; i ljeti i zimi ostaju pod vedrim nebom. Tek u novije doba počinju seljaci malo po malo graditi staje i l i barem za nuždu zaklone
Jutro nam nije svanulo, da smo se baš osobito uzradovali. Gusta se magla razastrla po brdima i uz rijeku, no barem nije padala kiša. Tako se rastadosmo sa Staribrodom, porukujemo se s domaćinom I domaćicom i uzmemo obilaziti, da dogjemo na Drinu. Naša je momčad s prtljagom skakala kao jarčevi. Bili smo oprezni, te smo uzajmili debela ćebeta, da uzmoguemo, ako ustreba, podići nad sobom krov. Naša je splav srećno bila prešla slap i u šest sati iz jutra spustimo se od Maloga Buga. Kraj je bio čaroban. Za nama su se strmo ispinjali obronci Rujnika planine, pred nama desno 1341 met. visoki Rogopek, lijevo Zlatarica i Tesla planina. A tamo na visini zapažalo se je pogdjekada u gudurama koje selo i l i pojedine kuće, nad Starogorskim stijenama Razdolje, a desno u divnom položaju Donje Štitarevo. No naša vožnja potraja samo nekoliko sati i onda je opet moradosmo prekinuti.

[Slika: 3%25C5%25BE.jpg]

Pred nama je bio S l a p . tjesnac med orijaškim stijenama, gdje je sve riječno korito osuto grebenovima. Samo uzak protok ostaje, kuda se može proći, kada voda nije niska. Ipak se često dogagja, da se splav u toj uskipljeloj pjeni razbije i da se stabalje mora hvatati daleko niz rijeku, te se opet sastavljati splav. Splavari obično puštaju ovdje splav, da ode sama, a oni udare suhim putom i obigju Slap. Velika je to prepreka brodarstvu i vlada namjerava, da digne lagumom najglavnije smetnje, što sprečavaju promet. Troška za to treba dabome prilično. I mi moradosmo pred ušćem Žepe u Drinu na lijevom brijegu sići. Našu dojakošnju splav ostavimo tamo, dok ne dogje voda. S onu stranu Slapa već nas je očekivala druga splav sa štajerskim splavarima. U ovom su se kraju naselila dva splavara iz Štajerske; u tim neizmjernim prašumama sijeku oni gragjevno drvo i tjeraju ga na prodaju u savske krajeve, ponajviše u Babac i Biograd. Kako nemaju veće glavnice, a za stabalje moraju šumskoj upravi da plaćaju gotovim novcem (dabome jeftino), to im je posao mučan i ne isplaćuje se osobito. Unosniji bi bio tek onda, da se izgradi velika pilana, kao što to ima u Bosni u gorskim šumama. Hosanci zovu ta dva Štajerca „Šterci"; ime to sjeća više na štajerski šterc (žganjci), nego na Štajerce, i nije baš rgjavo pogogjeno.

[Slika: 4%25C5%25BE.jpg]

Splavari nas dočekaju, naravski bez splavi, pred žepskim ušćem, te pošto oni izjave, da putom uz rijeku, gdje treba skakati s kamena na kamen, ne može podnipošto proći „Evropljanin* sa svojom obućom na nogama, nije bilo drugačije, nego penji se na visinu. Strašan je to bio loman put, da je jedva za divokozu ili kozu bilo sigurna koraka. S lijeve strane stijena, s desne skoro vazda jazovi i urvine, a kamen od kiše vlažan i sklizav. Nije to bilo prijatno penjanje i kako smo docnije čuli, bilo nam je zgodnije, da smo ranije i od druguda uhvatili cestu na gori. Naši nam pratioci snažno i vješto pomogoše, da pregjemo teška mjesta. Najposlije stignemo na neku stazu, što je preostala od zidane ceste, i tu nam puče pred očima divan vidik.

[Slika: 5%25C5%25BE.jpg]

Usred pustoši divan kamenit most prelazi žepsku guduru u jednom jedincatom smionom luku. Dolje u dubini valja divlji gorski potok svoje bučne talasove u Drinu, a gore ti ljudska tvorevina pokazuje, kako su nekada Turci gradili. Mehmed paša Sokolović sagradio je ovaj most, valjda u isto doba, kada i višegradski, te još i danas ide ovuda, makar kako da je rgjav jahaći put, glavna veza drinskoga pobrežja. Na visokoj ravnini leži rasuto selo Žepa. Tu otpočinemo uz vrelo i onda se dademo na silazak uz ogranke Semeć-planine. Dobrano je vremena potrajalo, dok nijesmo stigli k novoj našoj splavi, koja se je morala istom malo udobno udesiti. Tako se najprije nekako utaborimo kraj rijeke i masno se počastimo, a sunce nas odozgora ogrije najtoplijim svojim zrakama. Tu mi zaboravismo svu muku i kuburu, što smo je u to posljednjih sati prepatili. U gorskoj i šumskoj samoći obuzme nas sreća, a smaragdni su talasovi drinski žuborili pjesmu uspavanku. Tu se rastanemo s našim splavarima iz Goražda, koji su nam još prenijeli prtljagu na novu splav i onda put pod noge pa kući. Iskazali su se oni svakojako, da ne može biti bolje, i bilo nam je u istinu žao, kada smo se s njima rastajali. Onda se ukrcamo opet na našu „lagju" i tjeraj naprijed po šumnom talasju...
21-08-2013 12:57 PM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
SMD Network
visegradlive
Obavjestavamo posjetioce foruma da je dostupna verzija foruma i za mobilne uredjaje tako da od sad mozete koristiti prenosive uredjaje za pregled i ucesce u diskusiji.. Dobro dosli!!
PITAR-ISTOK Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 174
Pridružen: Dec 2011
Ugled: 7
Zahvalio se: 3
16 zahvalnica u 13 poruka
Poruka: #42
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Ne znam gdje staviti a da se vidi pa evo postavljam ovdje a administracija neka prebaci na drugo mjesto ako treba.
U Sarajevu je u devedestprvoj godini umro Djuro Radonjic,ucesnik narodnooslobodilackog rata od 1941.godine.Djuro je otac Ratka,Gorana(kosarkaskog sudije) i Zorana.Bice sahranjen na Barama na ateistickom groblju.Porodici izrazavam iskreno saucesce.

Iskreno saučešće porodici Radonjić od porodice Lihić.
28-08-2013 02:44 PM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
GZ Na vezi
Glavni Administrator
*******

Poruka: 9,386
Pridružen: Mar 2008
Ugled: 54
Zahvalio se: 53
355 zahvalnica u 315 poruka
Poruka: #43
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
http://podrinje.in.rs/forum/forumdisplay.php?fid=90

Adresa sa svim detaljima za koje smatras da su neophodni mozes da stavis na gore navedeni link..

Hvala.

STRANICA FORUMA - PRIDRUZITE NAM SE !!!
28-08-2013 03:07 PM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #44
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
POPIS ČIFLUKA U ROGATIČKOM KADILUKU IZ 1835.godine
Dr. Avdo Sućeska
u PDF na ovom linku : https://www.box.com/s/nzqkl0oxqedpnvxxpz3e


[Slika: 382903_10150575776877952_278253427_n.jpg]
Dr.Avdo Sućeska (1927–2001) je rođen 1927. u selu Jasenici, opština Rogatica. Poslije završene osnovne škole i gimnazije, studirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu i diplomirao 1950. Na istom Fakultetu ubrzo je izabran za asistenta, a zatim i za docenta na Katedri istorije države i prava naroda Jugoslavije. Školske 1962/63. bio je na specijalizaciji u Minhenu, u Institutu za istoriju i kulturu Bliskog Istoka i turkologiju. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. U zvanje vanrednog profesora izabran je 1964, a redovnog profesora 1969, i to za predmet Istorija države i prava naroda Jugoslavije. Uporedo s radom na Pravnom fakultetu od 1968. do 1971. bio je na dužnosti direktora Orijentalnog instituta u Sarajevu. Dvije godine bio je dekan Pravnog fakulteta. Dr. Avdo Sućeska jedan je od najistaknutijih svjetskih poznavalaca društvene, pravne i političke istorije jugoistočne Evrope za vrijeme turske vlasti. Posebno je uticao na razvitak orijentalnih studija i istoriografije jugoslovenskih naroda pod turskom vlašću. To se u najvećoj mjeri odnosi na unutrašnju istoriju jugoslovenskih zemalja, prije svega Bosne i Hercegovine, i na sistem turske uprave, poreskog sistema i vojnog uređenja. Rijetke su naučne manifestacije posvećene ovim pitanjima na kojima se nije čuo glas dr. Avde Sućeske, kao što su rijetke publikacije u kojima njegova djela nisu korištena i navođena. Uporedo s tim, on je veoma aktivan i u organizovanju naučnih istraživanja i podsticanja svih onih naučnih polemika koje su vodile raščišćavanju pojedinih pitanja turske administracije u jugoistočnoj Evropi. On je podnio veliki broj naučnih referata i saopštenja na najuglednijim jugoslovenskim i svjetskim naučnim skupovima. Na prvom mjestu, ipak, treba naglasiti da je svojim naučnim rezultatima i koncepcijama ne samo doprinio razvitku istraživanja i studija o turskom periodu jugoslovenske istorije nego je podstakao veliki broj istraživača da krenu njegovim putem. Kao profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu objavio je obimni udžbenik Istorija države i prava naroda SFRJ. Napisao je oko sedamdeset naučnih studija i rasprava koje su velikim dijelom objavljene na svjetskim jezicima i po najuglednijim periodičnim publikacijama u inostranstvu. Dr. Avdo Sućeska je, pored ostalog, naročito ispitivao probleme lokalne Uprave u Bosni i Hercegovini pod Turcima, i to ne samo ulogom ajana u toj upravi nego i ustanovom muteselima kao predstavnika pokrajinskih, odnosno centralnih vlasti, pravnim običajem uzajamnog jamčenja stanovnika jednog naselja, obično grada, za održavanje reda i mira, kao i gradskom upravom uopšte. Isto tako je znalački izučavao i prikazivao razvitak čifluka i čiflučkog sistema, i to ne samo u Bosni i Hercegovini, a veliku pažnju je posvetio i položaju raje, i muslimanske i hrišćanske. Posebno se zadržao na pojavi Jevreja u BiH i njihovom socijalnom i pravnom položaju. Među mnogobrojnim radovima dr. Avde Sućeske ipak na prvom mjestu treba zapaziti njegovu obimnu i temeljitu monografiju Ajani (Prilog izučavanju lokalne vlasti u našim zemljama za vrijeme Turaka). Na osnovu bogate naučne literature i izvorne građe, dr. Sućeska je u ovoj knjizi ispitao i prikazao nastanak i razvitak jedne od ustanova koje su najkarakterističnije za osmanski režim XVIII i početka XIX vijeka. Ta ustanova je poglavito dobila izrazite oblike u Bosni i Hercegovini, ali je obilježila osmanski režim navedenog razdoblja u cjelini. Pojava ajana kao uglednih prvaka i organa lokalne vlasti označila je prelomne trenutke u istoriji Osmanskog Carstva krajem XVII i početkom XVIII vijeka. Nosilac je niza najviših nagrada za nauku (Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Dvadesetsedmojulska nagrada BiH) i odlikovanja. Za dopisnog člana ANUBiH izabran je 1987, a za redovnog 1995. godine.
(Zadnja izmena: 13-10-2013 10:49 AM od Rogatica u srcu.)
13-10-2013 10:37 AM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #45
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
ODLIKOVANJE ZA ROGATIČKU MUALLIMU OD PRIJE STOTINU GODINA

Prilozi za istraživanje sociokulturnog položaja žene u BiH:
Izabrana bibliografija (1900-2010) Prilog 16
ŠUKRIĆ, NIJAZ
ODLIKOVANJE ZA MUALLIMU OD PRIJE STOTINU GODINA
MUALLIM
VOL. II, BR. 12, STR. 25. 1991.
http://rogatica-bih.blogspot.com/2013/11...prije.html

[Slika: 149197_10150092839517952_1325326_n.jpg]
Harem Careve Dzamije na Mejtasu 1938 g.

O tradicionalnoj aktivnoj prisutnosti muslimanke, u skoro svim sferama života, na našim prostorima, govore nam pisani i usmeni izvori. Brojne vakufname (zakladnice) svjedoče o vakufskim dobrima muslimanki kao: supruga, kćeri, sestara, majki, itd. Isto to nalazimo i u sudskim sidžilima i drugim dokumentima, kao prepisanim knjigama i zapisima na njima. Usmena tradicija (lirska pjesma, sevdalinka, balada i si) govori o knjizi koju pišu i šalju, o mejtefu koji pohađaju, o levhama koje vezu na đerđefu, o suzama koje liju, dovama, ilahijama, salavatima i tekbirima, koje uče dok ispraćaju voljene na put, vojnu, po završetku hatmi, nad bešikom djeteta, ili kad to dijete prate u školu itd. Stari muslimanski hroničari Bašeskija, Muvekkit i drugi govore o tome da žensku djecu nisu podučavali samo hodže (muallimi), nego i žene muallime u Bosni poznate kao bule, a u Hercegovini kao hōdže. Je li to bila puka formalnost, ili se proces odgoja i obrazovanja muslimanki odvijao ozbiljno i sa ljubavlju?
Dio odgovora nude nam dokumenti napisani prije skoro stotinu godina u bosanskom gradiću Rogatici, a čuvaju se u Arhivu SRBiH u Sarajevu (Fond Zemaljske vlade, S-31-2/10 br. 34498/1903). Njihovim sadržajem odlikuje se, od strane Nj.C. K. Visočanstva Franje Josipa I, muallima Uzejfa-hanuma Jamaković za svoj četrdesetogodišnji predan prosvjetni rad u mektebu.

Hronološki sadržaj dokumenata pokazuje slijedeće:


„Općinski ured u Rogatici upućuje Kotarskom uredu u Sarajevu 26. januara 1903. godine pismo slijedećeg sadržaja: „Po nalogu tog slavnog ureda od 16. januara 1903. god. br. 332 potpisati ured da Uzejfa-hanuma Jamaković preko 40 godina kao hodžinica u ženskom mektebu služi na zadovoljstvo ukupnog građanstva u Rogatici. Ista se vrlo lijepo ponaša, a u materijalnom stanju je sasvim hrđava...“ (potcrtao N.Š.)
„19. februara 1903. god. gradonačelnik Rogatice h. Ahmed-beg Bukvica predložio je Uzejfa-hanumu Jamaković za odlikovanje, uz zapisničko svjedočanstvo h. Eminage Eminagića (72 god.) i Selim-bega Brankovića (68 god.) iz Rogatice, koji su posvjedočili da znaju Zejfa-hanumu Jamaković da preko četrdeset godina podučava žensku djecu u mektebu i da je podučavala i njihove kćeri.“
„22 maja 1903. godine u Rogatici je izdata potvrda — u — „Vidu jedne počastne kolajne za četrdeset godišnje vjerno službovanje, kojim je niže potpisana (Uzejfa Jamaković, N.Š.) danas od kotarskog ureda u Rogatici doista primila“.

O tome ko je bila Uzejfa-hanuma Jamaković, nažalost, osim šturih podataka iz dokumenata Arhiva, nemamo. A, iz njih se vidi da je bila već u godinama, dok naziv hodžinca upućuje da ga je dobila ili udajom za hodžu, ili da je u Rogatici u to vrijeme bilo u običaju da mu’allimu nazivaju hodžinca. Kako se iz prijedloga za odlikovanje da pročitati imala je sina Mustafu, koji se bavio trgovinom i u njoj bankrotirao, pa je i majku doveo u težak (hrđav) položaj.
Prema riječima Devlet-hanume Nalbantić (76) iz Sarajeva, koja je porijeklom iz Rogatice gdje je pohađala mekteb, tadanji mu’allim hafiz Muhammed-ef. Zagorica uobičavao bi od djece zatražiti da se učenjem Fatihe, poslije nastave, sjete bule Jamakovićke. Što znači da ona, dvadesetih godina ovog stoljeća, nije bila među živima, ali da je njen glas i ugled u rogatičkoj muslimanskoj sredini i dalje bio živ.
Zanimljivo je da je negdje u isto vrijeme (1892-1894) u Sarajevu na Muslimanskoj višoj djevojačkoj školi, predavala Uzejfa-hanuma Jabučar, ali je to sigurno druga osoba. Rodbine ili potomaka Uzejfa-hanume Jamakovića postoji još u Rogatici i okolini, a neki su nastanjeni i u Sarajevu.
Nepostojanje podataka, padanje u anonimnost i zaborav, zaslužnih ljudi i žena, za našu muslimansku pismenost i obrazovanost, ukazuje na nasušnu potrebu Islamske zajednice, a u njoj ilmije naročito da se sačini jedna monografija uleme (inteligencije), od najstarijih vremena do danas, za šta postoje realne materijalne i kadrovske pretpostavke i mogućnosti.
Ako je austro-ugarska vlast kao strana i nemuslimanska nalazila za shodno i potrebno da pohvali trud, rad i pregalaštvo jedne mu’allime u provinciji, i vrjednuje njen doprinos prosvjeti i kulturi, čak konkurentskoj orijentalnoj, kakva je u tom smislu tek obaveza IZ prema radu i trudu mu’allima koji s ljubavlju obavljaju svoj, kod Boga i ljudi, odgovoran posao. Možda bi bilo interesantno da napr. udruženje Ilmije osnuje svoje žensko-mu’allimsko krilo, koje bi ponijelo ime neke čuvene muslimanske prosvjetiteljke (Uzejfa-hanume, Fatma-hanume, itd.). Bilo bi zanimljivo uspostaviti i neku godišnju nagradu pod njihovim imenom, koja bila dodjeljivana najvrijednijoj mu’allimi, učenici Medrese ili studentici Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu.
(Zadnja izmena: 22-11-2013 03:04 PM od Rogatica u srcu.)
22-11-2013 03:03 PM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #46
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Grobni natpis Tita Klaudija Maksima iz Rogatice

[Slika: 17932_286241692951_8058837_n.jpg]

Za konstituciju antičke Rogatice posebno je značajan epitaf T. Claudio) MaximodecÇurioni) c(oloniae) Ris . . ., nađen još 1866. g. kao prvi od rogatičkih lapida.Natpis je među stručnjacima izazvao živu diskusiju ο gradskom rangu antičke Rogatice i ο njenom imenu, koja nije završena ni danas. Pitanje je, da li je antički grad u Rogatici bio u rangu municipija ili kolonije i da li se ime col. Ris . . . odnosi na samu Rogaticu. Po ovom je natpisu, T. Klaudije Maksim bio vijećnik (decurio) u gradu zvanom c(olonid) Ris(. . .), što nije sporno, ali je sporno na koji se grad odnosi taj podatak. Patsch je col. Ris . . . identificirao s Rogaticom, gradom u kojem je spomenik i nađen. Svoje mišljenje je obrazlagao epigrafskim analogijama: na spomenicima se skraćuju samo imena gradova u kojima je spomenik postavljen, ili obližnjih, dok se imena udaljenih gradova (fremder Städte) ispisuju čitava i na mnogo kraćim udaljenostima. Kao primjer Patsch je naveo natpis iz Duklje, na kojem se spominje grad Iulium Risinium.liMedutim, Th. Mommsen, a kasnije i Sergejevski, nisu prihvatili Patschevu identifikaciju Rogatice sa col. Ris. . . smatrajući da je epitaf iz Rogatice postavljen dekurionu kolonije Risini, tj. u Boki Kotorskoj, koji je umro u Rogatici (vjerojatno na putovanju). Mommsenovo mišljenje je u novije vrijeme prihvatilo vise autora.Sve ako bismo i prihvatili Mommsenovu dopunu c(oloniae) Ris(ini) de(functo) (CIL III 8369), time problem ipak ne bi bio riješen, jer u vrelima ne postoji potvrda da je Risan (moenia Risinni CIL VIII 2581, Rhisinon Ptol. II 16, 3, Rhizinium Plin. III 144) bio kolonija. Kod Plinija se Rhizinium spominje kao oppidum civium Romanorum (III 144), a ne kao kolonija, pa, u svakom slučaju, ne spada u onih sedam deduktivnih kolonija koje su na našoj obali osnovali Cezar, August, Tiberije i Klaudije: Parentium, Pola, Iader, Salona, Aequum, Narona i Epidaurum. Za Suića je Rhizinium vrlo vjerojatno jedna od Varonovih autonomnih civitas prije stjecanja civiteta.18 U Risnu nije ni bilo prostora za jednu koloniju, pogotovo ne za agrarnu, kakve su bile sve navedene. Postoje razlike i u grafiji: Ris. . ., Rhizinium, odn. Risinni,ali se ο tome ne može argumentirano raspravljati jer na spomeniku iz Rogatice ime grada nije ispisano cijelo. Ako uz to uzmemo da je Risan i dosta udaljen od Rogatice, sve je manja mogućnost da se T. Klaudije Maksim poveže s Risnom (Rhizinium Plin. III 144). Sasvim je, prema tome, logičan zaključak, ako Risan nije imao status kolonije, onda se ni natpis iz Rogatice ne može odnositi na dekuriona

Grobni natpis Tita Klaudija Maksima iz Rogatice
[Slika: 17932_286241692951_8058837_n.jpg]

Za konstituciju antičke Rogatice posebno je značajan epitaf T. Claudio) MaximodecÇurioni) c(oloniae) Ris . . ., nađen još 1866. g. kao prvi od rogatičkih lapida.Natpis je među stručnjacima izazvao živu diskusiju ο gradskom rangu antičke Rogatice i ο njenom imenu, koja nije završena ni danas. Pitanje je, da li je antički grad u Rogatici bio u rangu municipija ili kolonije i da li se ime col. Ris . . . odnosi na samu Rogaticu. Po ovom je natpisu, T. Klaudije Maksim bio vijećnik (decurio) u gradu zvanom c(olonid) Ris(. . .), što nije sporno, ali je sporno na koji se grad odnosi taj podatak. Patsch je col. Ris . . . identificirao s Rogaticom, gradom u kojem je spomenik i nađen. Svoje mišljenje je obrazlagao epigrafskim analogijama: na spomenicima se skraćuju samo imena gradova u kojima je spomenik postavljen, ili obližnjih, dok se imena udaljenih gradova (fremder Städte) ispisuju čitava i na mnogo kraćim udaljenostima. Kao primjer Patsch je naveo natpis iz Duklje, na kojem se spominje grad Iulium Risinium.liMedutim, Th. Mommsen, a kasnije i Sergejevski, nisu prihvatili Patschevu identifikaciju Rogatice sa col. Ris. . . smatrajući da je epitaf iz Rogatice postavljen dekurionu kolonije Risini, tj. u Boki Kotorskoj, koji je umro u Rogatici (vjerojatno na putovanju). Mommsenovo mišljenje je
u novije vrijeme prihvatilo vise autora.Sve ako bismo i prihvatili Mommsenovu dopunu c(oloniae) Ris(ini) de(functo) (CIL III 8369), time problem ipak ne bi bio riješen, jer u vrelima ne postoji potvrda da je Risan (moenia Risinni CIL VIII 2581, Rhisinon Ptol. II 16, 3, Rhizinium Plin. III 144) bio kolonija. Kod Plinija se Rhizinium spominje kao oppidum civium Romanorum (III 144), a ne kao kolonija, pa, u svakom slučaju, ne spada u onih sedam deduktivnih kolonija koje su na našoj obali osnovali Cezar, August, Tiberije i Klaudije: Parentium, Pola, Iader, Salona, Aequum, Narona i Epidaurum. Za Suića je Rhizinium vrlo vjerojatno jedna od Varonovih autonomnih civitas prije stjecanja civiteta.18 U Risnu nije ni bilo prostora za jednu koloniju, pogotovo ne za agrarnu, kakve su bile sve navedene. Postoje razlike i u grafiji: Ris. . ., Rhizinium, odn. Risinni,ali se ο tome ne može argumentirano raspravljati jer na spomeniku iz Rogatice ime grada nije ispisano cijelo. Ako uz to uzmemo da je Risan i dosta udaljen od Rogatice, sve je manja mogućnost da se T. Klaudije Maksim poveže s Risnom (Rhizinium Plin. III 144). Sasvim je, prema tome, logičan zaključak, ako Risan nije imao status kolonije, onda se ni natpis iz Rogatice ne može odnositi na dekuriona
(Zadnja izmena: 15-03-2014 04:03 PM od Rogatica u srcu.)
15-03-2014 03:58 PM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #47
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Katolička crkva u Rogatici (Crkva Marije pomoćnice Kršćana)
autor: Rogatica - BiH
http://rogatica-bih.blogspot.com/2014/02...arije.html

http://3.bp.blogspot.com/-R5COvjHG9oM/Uw...00/2+c.jpg
Po popisu 1879. godine u Rogatici je zabilježen samo jedan katolik. Katoličko stanovništvo u Rogatici doživjelo je pravu demografsku eksploziju u razdoblju 1879-1910. godine tako da su 1910.godine činili 4% stanovništva grada Rogatice (136 katolika). Ova pojava uslijedila je nakon austrougarske okupacije, kada je došlo do masovnog useljavanja stranaca raznih nacija katoličke vjeroispovijesti, prije svih Hrvata. Popisom 1931.godine u gradu Rogatici je bilo 31 katolik, 1971.godine 25 katolika, a popisom 1991.godine 16 katolika. Katolici u Rogatici su mise imali u kapeli austrijske vojarne na Plandištu. Godine 1924. izgradili su crkvu sa zvonikom na samom ulazu u Rogaticu, iz pravca Sarajeva. Najviše sredstava za crkvu dao je katolik iz Rogatice Ivan Cigoj, koji je imao veliku pilanu na obližnjem Kramu kod Han Pijeska. Crkvu je podigao tadašnji višegradski župnik don Andrija Antunović. Bila je posvećena sv. Anti Padovanskom, a u potpunosti je dovršena u jesen 1932. (oltar, slike, klupe, kip sv. Ante, kamenica, kor). Zvona su postavljena i blagoslovljena 1935. U crkvi nije bio stalni župnik, već je povremeno dolazio. Do Drugog svjetskog rata crkva je pripadala području župe Višegrad, koja je obuhvaćala Višegrad, Goražde i Rogaticu. Nakon II. svjetskog rata crkva i dvorište su nacionalizirani, bili su skladište žita, a poslije i skladište Crvenog križa. Godine 1982. crkva je vraćena Nadbiskupiji, a zaslugom don Ivana Mrše, tadašnjeg župnika “Katoličke misije za istočnu Bosnu”, 1983.godine crkva je obnovljena i posvećena u čast Marije Pomoćnice kršćana. Ključeve obnovljene crkve čuvao je ugledni i legendarni Rogatičanin Halid Čolić Čolaja. Crkva je preživjela zadnji rat, nije oštećena (samo su stakla razbijena).
U Rogatici i danas postoji staro katoličko groblje pod Hridom, u blizini jevrejskog i muslimanskog groblja.

http://1.bp.blogspot.com/-jt9D1p7vqMM/Uw...ela+11.jpg
KATOLICI U ROGATICI 1879, 1885, 1895. I 1910. GODINE
(Zadnja izmena: 26-03-2014 05:20 PM od Rogatica u srcu.)
26-03-2014 05:15 PM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
GZ Na vezi
Glavni Administrator
*******

Poruka: 9,386
Pridružen: Mar 2008
Ugled: 54
Zahvalio se: 53
355 zahvalnica u 315 poruka
Poruka: #48
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Samo da dodam slikuSmile

[Slika: 2+c.jpg]
26-03-2014 07:11 PM
Poseti veb stranicu korisnika Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #49
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
"Rimski most"u Žepi

http://rogatica-bih.blogspot.com/2011/01...-zepi.html

http://3.bp.blogspot.com/-l8zKs8detQw/Uk.../mostp.jpg

Pored starog i dobro znanog mosta na ušću Žepe, i na njenom izvoru, oko pet kilometara odatle, postoji još jedna zanimljiva kamena ćuprija. Sagrađena je na putu koji od Žepe vodi ka Rogatici podno Borovačkih greda. Ispod njih izbija desetak moćnih vrela koja se spajaju tu kod mosta i čine rijeku Žepu. Riječ je o niskom, dvadesetak metara dugom mostu sa tri različita, neskladno raspoređena luka, prilagođena i uklopljena u teren. Mještani kažu da je to rimski most, a stručnjaci misle da i on potiče iz turskog zemana, možda iz šesnaestog vijeka, iz vremena kad je građena obližnja Redžep-pašina kula. Kao dokaz navode sličnost u obradi kamenih blokova. Drugi, pak, vjeruju da je tu postojao neki stari most, a da je ovaj koji je do nas donijelo vrijeme, u stvari rekonstrukcija i obnova te drevne ćuprije.
(Zadnja izmena: 06-04-2014 02:15 PM od Rogatica u srcu.)
06-04-2014 02:14 PM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #50
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
BILJEŠKE IZ ARHEOLOGIJE I - Plješevica (Rogatica)

Naše starine 1964
https://app.box.com/s/5zubgkbynzwsj2lzi3i6
[Slika: 11cebme.jpg]
(Zadnja izmena: 12-04-2014 04:56 PM od Rogatica u srcu.)
12-04-2014 04:36 PM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #51
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
BILJEŠKE IZ ARHEOLOGIJE I - Plješevica (Rogatica)
Naše starine 1964

https://app.box.com/s/5zubgkbynzwsj2lzi3i6

[Slika: 1+ddd.jpghttp:]
14-05-2014 11:00 AM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #52
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Kamene stolice srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo (119)BESLAGIC Šefik (1985),
PDF https://app.box.com/s/qqf72figh7trmu104qk2


[Slika: 17932_280051067951_277672952951_4549127_8338519_n.jpg]
[Slika: v1.jpg]
[Slika: v1.jpg]
[Slika: v2.jpg]
[Slika: Picturev3.jpg]
[Slika: v4.jpg]
(Zadnja izmena: 04-06-2014 08:39 AM od Rogatica u srcu.)
04-06-2014 08:37 AM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #53
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Razija Bijedić i Rogatičanke
Mirsad Durmišević

[Slika: scan0001dp.png]
Džemalova supruga Razija je rođena Rogatičanka, sa Podlipe, kćerka Nezira Ferhatbegovića. Kao omladinka i član SKOJA-a Razija se aktivno uključila u NOP, dajući značajan doprinos u borbi protiv fašizma. Džemal Bijedić je Raziju upoznao početkom rata u Gradačcu gdje je ona bila sa svojom porodicom u izbjeglištvu, nakon što je protjerana iz Rogatice. U toku Drugog svjetskog rata Džemo se oženio Razijom, a bez nje nije išao na putovanja. Zbog Razije je zavolio Rogaticu i Rogatičane.

Imaju dvije anegdote vezane za Raziju Bijedić i Rogatičanke:

I

U svojoj knjizi Fragmenti života Rogatičanin Hakija Muftić spominje Džemu i našu Raziju;

"Lovci u Jablanici za vikend otvaraju početak lova poslije lovostaja, pa pozvali Džemala Bijedića. Drug Džema se odazvao i s njima bio u lovu. Po lovačkom običaju, predveče se sjelo da se zamezeti i koja pametna kaže. Tada je još bilo pametnih i razumnih. Oduljilo se meze, a zagrijalo ono sto ide uz meze, pametni pričaju, razumni slušaju i pokoju odobre, a nešto i ne prihvataju. Najveselije je kad pjesma krene. Ustaje po završetku pjesme lovac iz Jablanice i veli da mu je vrijeme isteklo, treba da ide kući. Svi prisutni mu govore da ostane jer lijepo pjeva, i to baš one meraklijske. Ne zna lovac kako da se oslobodi pa veli: " Pustite, drugovi, da idem! Društvo je dobro, mogao bih ja s vama ostati cijelu noć, veselo je, ali ja sam oženjen Rogatičkom - moja Ćamka hoće da na vrijeme dođem kući! Ja sam već ostao duže, kasnim!" Skoči Džemal Bijedić pa priđe do jablaničkog lovca, koji je već krenuo da ide, zagrli ga i natjera da sjede do njega pa veli:" Sjedi ti uz mene, druže! Isto nas rogatičko sunce grije svaki dan: i moja je Raza iz Rogatice! Drage su to i brižne supruge, dobre majke. Opravdaće ona što kasniš kad joj kažeš da si bio s još jednim rogatičkim zetom, one nas ubrajaju u Rogatičane! I tako ostade lovac, a prisutni traže da zapjeva; on se malo zamisli pa poče onu sto svojoj ženi pjeva kad zakasni kući:
"Rogatico - Čelebi pazaru, u tebi sam djevu zavolio, imo sreće njom se oženio, izrodili kćeri i sinove hrabre borce Titove skojevce...
Svi prihvate pjesmu i ponove nekoliko puta, pa su je vjerovatno otpjevali i svojim ženama kad su u kasne sate kući stigli".

II


Jednom, 1976, u lovištu u Brčkom, došao je neznanac za sto i počeo da se žali na svoju ženu, od koje nije mogao da "dahne". Džemal je saslušao njegove jadikovke i rekao: "Dobro, ja ne mogu da vjerujem šta si ti meni sve ispričao. Odakle je tvoja žena?" "Iz Rogatice", odgovorio je čovjek. "Pa, i moja je iz Rogatice, pa i nisu tako zle", uzvratio je Džema. "Auuuuu, kako mi je - tako mi je, džaba sam ja tebi ovo zborio", prokomentarisao je razočarani čovjek i otišao. Ovo je poslužilo za bezroj šala na račun Raze.

Našu Razu su često poredili i sa Titovom suprugom Jovankom; "Džemal Bijedić je bio "odmah do Tite", njegova supruga Raza je bila ljepša od Jovanke. "Džemo i Raza, Tito i Jovanka", tako se govorilo. Na Džemu i Razu Rogatičani su bili beskrajno ponosni". Džemal i Raza sa još šest putnika i članova posade su tragično preminuli 18. 1. 1977. g. u avionskoj nesreći na putu za Sarajevo (na brdu Inač kod Kreševa). Iza sebe su ostavili troje djece: Dragana, Azru i Milenka.
(Zadnja izmena: 26-06-2014 11:16 PM od Rogatica u srcu.)
26-06-2014 11:16 PM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #54
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Rogatica - iz članka PJEŠKE DO VIŠEGRADA, 1959-60
William Tribe - Duh Bosne
Međunarodni, interdisciplinarni, dvojezični, online časopis
Sv. 2, Br. 1, januar 2007

...Još za mraka sljedećeg jutra krenuo sam put Rogatice, razmjenjujući novogodišnju čestitku s čovjekom koji je nešto radio ležeći pod kamionom ispred hotela. Put me je vodio pravo po cesti bez ograde preko velike zelene ravnice. Tu i tamo bih nailazio na poneku usamljenu kućicu i, u daljini, skupine stoke na ispaši. Stjenoviti rub Romanije iza mene je sad postao ružičast, a sunce se dizalo u žutom sjaju iza niskog grebena Vitnja kojem sam se približavao. Sredinom jutra sam se zaustavio u jednoj kafani u selu blizu vrha. Prema jugu, s onu stranu brdovitog zemljišta, blještala je Jahorina u svoj svojoj dužini i pod čvrstim ledenim prelivom, poput kakvog fantastičnog kolača naspram dubokog plavetnila neba. U podne sam se spustio s pustopoljine, štedeći mnogo sati time što sam sišao sa ceste i slijedio telegrafski vod kroz mlade breze i hrastove, još krhke i smeđe od neopalog lišća. Mali okruglasti oblaci su ispunjavali udoline preda mnom, a tamne, snijegom prošarane planine nepravilna oblika uzdizale su se druge strane—to je bio cilj mog putovanja sljedećeg dana. No u Rogatici izmaglica je bila samo razblažena verzija baršunastih brda, omekšanje na rubu neba. Gradić mora da je bio razoren u ratu. Gotovo sve je bilo od betona i novo, mada sad uprskano blatom, odajući utisak seoske zapuštenosti. Bijeli prsti četiri ili pet munara davali su gradiću bosanski šarm. Tamnozelena osmanska zastava sa srebrnim polumjesecom i zvijezdom visila je s najviše munare. Ušao sam u džamiju i uspeo se na šerefe praćen buljukom dječaka koji su navaljivali da ih kasnije slikam kako sjede pozirajući u nasmiješenom nizu na jednoj ogradi. Odsjeo sam u velikom, razbacanom hotelu, prljavoj građevini smještenoj usred velike, ustalasane kaljuge. Kako sam bio jedini gost u sobi s mnogo kreveta, natrpao sam šest debelioh pokrivača na svoj ležaj i širom otvorio prozor mrzlom zraku prije spavanja. Sutradan sam prešao preko planina do Višegrada...

William Tribe, koji je umro 2003, živio je mnogo godina u Sarajevu gdje je radio kao lektor engleskog jezika na Filozofskom fakultetu. Ovdje po prvi put objavljujemo odlomak iz Billovog rukopisa koji opisuje njegova putovanja po Bosni. Zahvaljujemo se Tamari i Timothyju Tribe na dozvoli za objavljivanje ovog teksta.
07-07-2014 09:20 AM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #55
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Sudžauddinova (Čaršijska) džamija u Rogatici
autor: mirsad-d
Sudžauddinova (čaršijska) džamija

[Slika: 1d%C5%BE.jpg]
Sudžauddinova džamija je smještena u središtu rogatičke čaršije, pa je otuda među mještanima poznata kao Čaršijska džamija. Sagrađena je u XVI vijeku (1576.g.) i zaostavština je vakifa i vojskovođe Šudžauddina, ali pobližih podataka o njemu nema. Čini se, da je ovaj dobrotvor bio savremenik Huseinbegov, a tradicija kaže da mu je bio zet. Po izradi i opremi veoma je slićna Arnautovića (Huseinbegovoj) džamiji. Imala je mahfil-odnosno galeriju u džamiji gdje obično klanjaju žene. Njen unutrašnji prostor iznosio je 10,75 X 9,40 metara i predstavlja čisti centralni tip bosanskih džamija. Džamija je zajedno sa čaršijom izgorjela 17.9.1914.godine prilikom ulaska (okupacije) crnogorske vojske u Rogaticu, a temeljno je obnovljena 1933 godine. Od stare zgrade su ostali zidovi i munara sa stalagtitnim ukrasima.
[Slika: 1+d%C5%BE%C5%BE%C4%87.jpg]

[Slika: 3d%C5%BE.jpg]
O ovoj obnovi postojao je i natpis (tarih) iznad ulaza u džamiju. Natpis je isklesan u lijepom neshi pismu na kamenoj ploči od bijelog mermera uzidanoj nad ulazom u džamiju a sastavio ga je Mehmed ef. Handžić i glasi:
“Ova Šudžaudinova džamija, sagrađena prije tri stotine i pedeset godina, izgorjela je za svjetskoga rata, pa je u ime Allaha obnovila ehalija (stanovništvo) ovog mjesta hiljadu tri stotine i pedeset druge godine po Hidžri Vjerovjesnika.”

[Slika: 5+d%25C5%25BE.jpg]

U sklopu džamije bila je i gasulhana, prostorija za kupanje i spremanje mejta. U dvorištu džamije je bio šadrvan gdje se mogao uzeti abdest i napiti hladne vode, nekoliko nišana, a preko puta džamije i staro mezarje. Nakon Drugog svjetskog rata džamija je bila temeljito obnovljena i uređena.
[Slika: 4d%25C5%25BE.jpg]
[Slika: 2+d%25C5%25BE.jpg]
Džamija je zapaljena i srušena 20.6.1992. godine, zajedno sa nišanima i mezarima, šadrvanom i zgradom islamske zajednice koja se nalazila uz glavnu ulicu. Džamija je obnovljena zahvaljujući donaciji istanbulske općine Beledija, a 12.08.2007. godine svečeno otvorena i predata na upotrebu.
[Slika: 1+ddd.jpg]
[Slika: 1+dd.jpg]

Sudžauddinova medresa
Uz džamiju je postojala i medresa od 1731. do 1914. Ne zna se ko joj je osnivač, ali se zna da je prvi muderis Medrese bio kadija hafiz Mehmed Omerefendić, ležala je svojom dužom stranom prema čaršiji, i to do same Čaršijske džamije. Izgrađena je od polumasivnog materijala. U prizemlju medrese sa istočne strane, prema čaršiji bila su četiri velika dućana čija je kirija bila namjenjena za ulaganje u fond za održavanje medrese i druge namjene. A sa zapadna, u prizemlju; kuhinja, kupatilo, učionice i dvije sobe za učenike, dok su se na spratu nalazile dvije učionice i šest soba za učenike. Na gornjem spratu prostirala se drvena veranda prema čaršiji i sa bočnih strana. Odmah poslije okupacije 1878. godine zgrada je temeljno renovirana, a djelimično i adaptirana jer je bila toliko trošna da je postala neupotrebljiva za izvođenje nastave. Stoga je Muhamed Medžat-efendija Bulbulović pokrenuo inicijativu za prikupljanje novčanih priloga za izgradnju nove zgrade za medresu, pa je ona izgrađena i svečano otvorena 07.12.1900. Muhamed Škaljić, muderris u spomenutoj medresi od 1898. godine, u „Opisu medrese u Rogatici“ od 21.07.1921. godine, piše da je ovu medresu 1900. godine narod sagradio a da je ista već 1914. godine izgorjela. On piše da je škola tada imala osam učenika i služila za naobrazbu imama i hodža. Potpuno je izgorjela 1914.godine zajedno sa džamijom i više nije obnavljana. Medresa u Rogatici je nakon 1930. godine prestala sa radom kao i mnoge druge medrese po manjim mjestima u BiH. Džamija i medresa su imale vakufe.

Sudžauddinov han
U sastavu vakufa Sudžauddinove džamije je bio i han koji je postojao sve do 1943. godine kada je izgorio. Nalazio u blizini džamije se uz samu ulicu čaršije. To je bila zgrada na sprat, paralelno sa ulicom i izgrađena od mješanog materijala. U han se ulazilo pravo s čaršije kroz veliku kapiju. Han je imao veliko dvorište za tovarenje i otovaranje robe. U zgradi do ulice u prizemlju su bili dućani, a na spratu sobe za putnike. Sa stražnje strane dvorišta, kao odvojen objekat, nalazila se štala za konje. Čini se da je han imao na spratu, prema ulici, verandu, kako navodi 1857. godine, ruski konzul Hilferding, navodeći da ga je sa verande tog hana dočekao i pozdravio rogatički mundir.
(Zadnja izmena: 29-07-2014 09:43 AM od Rogatica u srcu.)
29-07-2014 09:34 AM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #56
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
R = 1:25 000
[Slika: 2zhp5bm.jpg]
14-08-2014 12:33 AM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #57
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE

Prvi pomen Rogatice



[Slika: 1%2B%C4%87%C4%87%C4%87.jpg]

Rogatica se prvi put spominje augusta 1425. godine kao odredište karavana koji se kretao iz Dubrovnika. Vlasi Klapac Stanković i Pokrajac Milićiević obavezali su se dubrovačkom vlastelinu Andriji Bobaljeviću da će njegovih jedanaest tovara tkanina i druge robe prevesti za pet perpera po tovaru do Rogatice koja se nalazi u Bosni, pored Borča, ili do Glasinca, do crkve u Glasincu. Uz tovare će ići Radivoj Bogulinović

„Clapaç Stanchovich promisit et se obligauit super se et omnia sua Andree Petri de Babalio deferre cum equis et animalibus suis ex Ragusio usque ad loco qui dicitur Rogatiçe in Bosna supra Boraç aut usque ad locum qui dicitur Glasinaç ad ecclesiam qua ibi est prout voluint et precepit Radivoi Bogulinovich qui iturus est cum ipsis salmas, salmas undecim pannorum et mercantiarum ... yperperorum quinque grossorum sex pro qualibet salma ... Et Pocraiaç Milichievich super se et bona sua se obligauit ad predicta simul cum dicto Clapaç“

(15. august 1425. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Diversa Cancellariae, Svezak XLIII, Folija 180v-181.
25-08-2014 07:08 PM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
Rogatica u srcu Nije na vezi
Stalni
****

Poruka: 110
Pridružen: Jul 2012
Ugled: 6
Zahvalio se: 1
10 zahvalnica u 7 poruka
Poruka: #58
RE: ZANIMLJIVOSTI IZ ROGATICE
Rogatička cicvara
http://www.coolinarika.com/recept/rogaticka-cicvara/

Cicvara je jedno od finih starih jela, ukusna i visokokalorična, a glavni sastojci za izradu su neka vrsta brašna, kajmak i puter ili maslo . Iz nekog razloga Rogatičani su odlučili da recept malo promijene i umjesto brašna koriste skuhani krompir. Što se mene tiče u potpunosti se slažem sa izborom, iako volim original cicvaru, i ova mi u potpunosti odgovara jer obožavam krompir, i može se koristiti umjesto priloga nekom finom mesu...

[Slika: a783cde10c5b76d623fe00a9bf8909b0_header.jpg?v=10]

Sastojci za 4 osobe
1/2 kg krompira
2 kašike masla
1 kašika putera
1 kašikica brasna
2 vrhom pune kašike milerama ili kisele pavlake ili
kajmaka
1 šolja od čaja ili 2 dl mladog sira
1 mala kašikica soli
1/2 vezice peršina

Priprema:

1. Krompir skuhamo u ljusci, ogulimo i samo ga grubo zdrobimo ili kako bi se reklo stučemo.

2. U tavi rastopimo maslo, dodamo brašno te pržimo na srednjoj temperaturi da porumeni pa onda dodamo sir i kajmak i pustimo da se istopi i provrije.

3. U istopljenu masu dodamo krompir, posolimo po potrebi. Serviramo tako sto napravimo udubljena u krompiru i pomastimo sa vrelim puterom i pospemo sjeckanim peršunom.

4. Rogatička cicvara baš kao i regularna cicvara može da se služi sama za sebe.
10-04-2015 11:32 AM
Pronađi sve korisnikove poruke Citiraj ovu poruku u odgovoru
MyCity
visegrad24
opstinarogatica
Odgovori 


Skoči na Forum:


Kontakt | Web Sajt | Povratak na Vrh | Povratak na Sadržaj | Mobile Version | RSS